Svaka nastava utemeljena je na nekim teorijskim shvaćanjima. Nastava didaktike, koja je namijenjena studentima budućim nastavnicima s jedne strane mora biti model suvremene nastave, a s druge strane mora biti realizacija teorijskog pristupa kojeg zagovaramo u ovoj nastavi. Izgovori tipa "mi nemamo uvjete za to" ili "to se odnosi na rad s djecom, a ne sa studentima" uvijek dovode do toga da studenti shvate da nastavnik ni sam ne vjeruje u ono čemu ih uči.

Zato je dobro odmah na početku pojasniti neke od osnovnih teorijskih polazišta koja primjenjujemo u ovoj nastavi. U razdoblju post-moderne težimo teorijskom pluralizmu pa su i te teorije različite, ali zajedno mogu činiti cjelinu.

Holistički pristup možemo prikazati cvijetom sa šest latica od kojih se svaka odnosi na jedan od aspekata ljudske ličnosti o kojima vodimo računa u nastavi. To znači da se u ovoj nastavi ne bavimo samo spoznajnim aspektom čovjeka nego i doživljajnim, psihomotornim, te biološkim, socijalnim i samoaktualizacijskim potrebama. Takva nastava ne želi čovjeka jedne dimenzije nego potiče razvoj cjelovite osobe. Za svako od ovih područja postoje posebne teorije, a ovdje izdvajamo konstruktivizam koji se odnosi na način spoznavanja. Konstruktivizam objašnjava proces spoznaje ne kao promatranje nego kao stvaranje malih teorija ili konstrukata koji se zatim provjeravaju i stalno mijenjaju. To znači da učenicima ne trebamo davati definicije nego ih poticati na stvaranje konstrukata o svemu što uče. Tako i didaktiku počinjemo pitanjem što studenti misle da je didaktika. Taj konstrukt će se kroz nastavu potupno mijenjati i neće biti isti na početku i na kraju nastave.

Jedna od Freudovih teorija je ona o svijesti i podsvijesti. Samo manji dio našeg intelektualnog potencijala odnosi se na svijest, a sve ostalo je podsvijest. Između svijesti i podsvijesti postoje neki nevidljivi filtri koji se u atmosferi straha i nesigurnosti pomiču prema gore i tako nam smanjuju naše intelektualne mogućnosti. U atmosferi ugode i sigurnosti naše intelektualne mogućnosti se povećavaju. Shodno tome nastava didaktike će se temeljiti na ugodnom raspoloženju.

Teorija o lijevom i desnom mozgu govori da se naše intelektualne mogućnosti povećavaju kad istovremeno koristimo i lijevu i desnu polutku. To znači da u nastavi pored racionalnog rješavanja problema i logičkog zaključivanja trebaju biti prisutne i priče, glazba, boje, gluma, pokret i razni oblici stvaralaštva.

Istraživanja o uspješnosti pojedinih nastavnih postupaka potvrđuju onu staru izreku: Što čujem zaboravim, što vidim pamtim, a što uradim znam. Iz metodičke piramide koju donosimo na slici vidljivo je da su predavanja najmanje uspješna, a poučavanje drugih najuspješnije. U nastavi didaktike koristit ćemo vrlo različite postupke, ali ćemo prednost davati onima koji su uspješniji kao što su praktični radovi, rasprava u grupama itd. uvijek naglašavajući aktivnost studenata.

Dobro došli u svijet didaktike!